NUDIM TI ŠOKOVE,IMBECILNE TULUME...

Džoni Štulić u hrvatskim novinama


Evo najlepših delova intervjua koji je Džoni Štulić ovih dana dao hrvatskom Nacionalu i Novom listu listu...


Johnny važniji od Andrića

Što misli o tome da ga ovdašnji sredovječni pisci uspoređuju s Andrićem i Krležom, pa Edo Popović, vjerojatno uime cijele generacije, tvrdi kako mu je "Johnny važniji od Andrića", a Miljenko Jergović ocjenjuje da je "Štulić za hrvatski rock ono što je Krleža za hrvatsku književnost"?
– Nikad nisam o tome razmišljao. Ali ako i jest tako, brzo će doći netko drugi da zauzme moje mjesto – kaže Johnny i podsjeća da je nekada mnogo držao "do Krleže i Crnjanskog". "Jedan ijekavac i jedan ekavac. Ali to je bilo davno. Nije mi više važno."
A potom se opet vraća stavu radikalnog mrzitelja popularnosti:"Što me manje ima, to se više volim. Što me više ima, to se više mrzim." I ne misli, što mu podvaljuju kritičarski vladari provincije, ni o kakvoj nacionalnoj pripadnosti. "O tome uopće ne razmišljam. A čiji sam umjetnik? Svoj",strong> kazao je, odbijajući dalje o tome govoriti.
– Dopuštam mogućnost kolektivne pripadnosti, ali ona ovisi o nebrojeno mnogo stvari, i nije je lako objasniti – kazao nam je Branimir Johnny Štulić, vraćajući se natrag u svoju šutnju, taj naročiti oblik govora, u kojemu ostaje važni i mudri fantom slobode.

Autor: Boris Pavelić
Izvor: Novi list, 04. 12. 2005.


A Alki Vujici je, u Nacionalu, objasnio svoj stav o pasošima...

"Pa... pročitala sam danas u novinama da ne želiš hrvatsku putovnicu i malo sam šokirana... Ne mogu vjerovati. Je l' to istina?"
"Naravno da je istina, Vuica, šta će mi to?"
"Pa, ti nemaš nikakvu putovnicu, čak ni nizozemsku... Kako ćeš tako živjeti?"
"Pa, živim, Vuica, živim... Šta vas briga kako živim."
"Ne razumijem, Đoni, što ti se događa, zašto daješ takve sulude izjave?!"
"Vuica, ja sam rođen u zemlji koje više nema, a ona se zvala Jugoslavija. Jugoslavenski pasoš mi je istekao i ne želim ni jedan drugi!"
"Ali, Đoni", rekla sam, i to sam i mislila, "ti si odrastao ovdje, među ovim ljudima koji i danas slušaju i vole tvoje pjesme... Išao si s nekim ljudima u školu, imao si prijatelje... Ljudi te vole... Ti si Hrvat."
"Nisam ja s nikim odrastao. Ja sam rođen u Skopju, isto tako bih mogao uzeti kosovsko državljanstvo!"
"Zašto kosovsko ako si rođen u Skopju?" pitala sam najgluplje pitanje u povijesti svojega života.
"Pa, šta ja znam... Zašto ne?" rekao je Đoni.
"Zašto pričaš srpski?" pitala sam. "Ti si ipak Zagrepčanin?"
"Moja Vuica, svet ide prema jednostavnosti, sve postaje čistije... Jedini pravi jezik i razvijen na našim prostorima je - srpski!"

Džoni - "Čitao sam ja kako si rekla da sam ja rekao Bori Čorbi da je seljak, a ja to nikad nisam rekao... Ti si to napisala jer mi se osvećuješ... A ja sam rekao samo da bi on i Brega trebali osnovati seljačku stranku jer sviraju seljačku muziku. Svi o meni pišu u Hrvatskoj, a niko me ne zna!"

Vujica - Te smo večeri, nakon Čorbi-na koncerta, Jura Pađen, Bajaga, Đoni, moja malenkost i još neki ljudi stajali u foajeu hotela i razgovarali kad nam je prišao Bora Čorba i oduševljeno rekao Đoniju: "Ej, bre, strašna ti je ona stvar 'Klinček'!"
Đoni ga je prezrivo pogledao svojim živahnim okicama i rekao: "Ne zanima me tvoje mišljenje, ti si seljak!"